Gospođica Stark

Roman o dječaku koji ljetne praznike, prije polaska u samostansku školu, provodi kod svojega ujaka, prelata i bibliotekara jedne samostanske knjižnice u Švicarskoj. Pripovjedač smireno i često poetično bilježi detalje uhodanoga svakodnevnog života u tom malom, zaštićenom i zatvorenom svijetu samostanske knjižnice, dajući naslutiti prve znakove dječakova sazrijevanja koje se očituje u njegovu zanimanju za ženske noge - dječak, naime ima zaduženje da posjetiteljima knjižnice obuva pustene papuče, kako ne bi oštetili skupocjeni podni parket. Usporedno s tom pričom, teče i prikazivanje odnosa između ujaka i domaćice, gospođice Stark, koja vodi njegovo kućanstvo. Iako se između te snažne žene iz Alpa, s naglašenim osjećajem za zdravorazumsko i praktično, i prelata, ne razvijaju nikakvi muško-ženski odnosi, pogotovo ne oni s erotskim konotacijama, gospođica Stark ipak uspijeva za sebe izboriti poziciju svojevrsnoga šefa, te njezinu tihu dominaciju osjećaju kako pomoćni bibliotekari, tako i prelatov nećak. Svoje likove autor prikazuje s blagim humorom i velikom simpatijom.