Smak!

Kad vam kažu: SMAK!

Koliko ljudi, toliko smakova.

Naravno, kraj svijeta, kraj planeta, svemira, civilizacije ili samo dotadašnjeg, poznatog života jednog, usamljenog entiteta u postojanju, odražava naše pojedinačne strahove i frustracije, ali i apokalipsu uzdignutu iz kolektivnog nesvjesnog. Arhetipovi plaze na površinu. Armagedon budi adrenalin. Sigurna i konačna sudbina ljudi, bogova, zvijeri, svijeta, svemira. Kataklizma, Kali Yuga, Ragnarok, Sudnji dan, SMAK!

Očekivali smo dobiti plamen, religiju, svemir, herojstva, uzaludnost, nemoral, patetiku, prihvaćanje. Očekivali smo ljudski duh do posljednjeg daha. Molitve i bestijalnost. Odjeke izumrlog roda, poglede i korake među zvijezdama. Očekivali smo letargiju, ali i prkosno prihvaćanje kraja.

A znali smo i da će nas pristigle priče ipak iznenaditi, da će i ta tema s bradom, izabrana, a kako drukčije nego zbog tog proizvoljnog datuma, razne umove odvesti na različita mjesta.

Izabrane i objavljene (njih trinaest, sic!) nećemo ih psihoanalizirati, nije to svrha ove osamnaeste, punoljetne godišnje zbirke najboljih pripovjedaka spekulativne fikcije domaćih autora.

Nismo vas namjeravali ni plašiti. Mislimo da je ljudski duh dovoljno elastičan i spreman prihvatiti sve scenarije, uživiti se u njih tih nekoliko minuta ili sati dok lebdi nad mekim, prozračnim velom tuđih riječi, a onda ih prihvatiti ili odbaciti, kako mu drago.

I onda, baš usprkos proživljenim smakovima, poletjeti dalje.
Više.
Brže.