Ova tragična ljubavna priča zapravo je knjiga velikih monologa, velika studija ljudske duše, kojom Hamsun na najbolji način potvrđuje riječi Thomasa Manna kad ga je opisao kao “potomka Dostojevskog i Nietzschea”. Glavni junak Johan Nagel izniman je književni lik, izmučena i rastrgana duša, samotnik, proturječni polemičar i lirik, koji živi između sna i stvarnosti, rascijepljen svojim mislima i osjećajima. “Ja sam tuđin, stranac u životu, Božja fiks-ideja”, kaže misteriozni junak o sebi.
Roman je po objavljivanju (1892) zbog svoje inovativnosti i osebujnosti nerijetko naišao na nerazumijevanje, ali je zato vrijeme radilo za Hamsunove Misterije, koji su kasnije fascinirali generacije čitatelja i dobrim dijelom pridonijeli da Hamsun postane Hamsun, jedan od najvećih pisaca koje je svijet imao.