Beschreibung
šokantni distopijski svet bliske budućnosti. Priču nam pripoveda Keti koja nas upoznaje sa svojom ćudljivom prijateljicom Rut i pomalo smušenim momkom Tomijem. Njih troje su nerazdvojni prijatelji i ta bliskost će u jednom trenutku postati isuviše komplikovana za sve. Život u internatu ispunjen je časovima slikanja i kreativnim aktivnostima na koje ih podstiču brižni vaspitači stalno ih podsećajući da su posebni i da moraju poštovati neobična pravila koja im pomažu da se pripreme za život izvan sigurnog okruženja internata. Međutim, kroz hejlšamsku bajku otpočetka se provlači mračni i neodređeni osećaj da nešto nije u redu sa tim misterioznim mestom, ali i sa samim pitomcima koji jednostavno nisu isti kao ostali ljudi: oni imaju drugu svrhu.
Čini se da Hejlšam nije internat, već jednostavno... farma. Stvari počinju još ozbiljnije da se komplikuju kad Keti, Rut i Tomi odlučuju da se upoznaju sa spoljašnjim svetom.
Ne daj mi nikada da odem predstavlja jedan od najvećih komercijalnih uspeha aktuelnog nobelovca Kazua Išigura, ali ni sama kritika nije ostala ravnodušna: Tajm magazin ga je proglasio za najbolji roman u 2005. i uključio ga u listu najznačajnijih dela napisanih na engleskom jeziku u periodu 1923–2005. Po knjizi je snimljen istoimeni film sa izvanrednom glumačkom ekipom.
Buchdetails
Genres
Rezensionen
Alle anzeigen70% isi buku ini cuma nostalgia kenangan masa lalu pas masih kecil di asrama sekolah. Mana kualitas terjemahannya juga kaku. Lengkap sudah kebosanan pas baca.
Premisnya tentang persahabatan Kathy, Tommy, dan Ruth. Disini kita diajak menyelami cerita dengan sudut pandang Kathy. Mereka yg ada di asrama Hailsham adalah anak² istimewa, yg dari lahir takdirnya sudah ditentukan. Nah takdir seperti apa yg dimaksud? Dan kenapa hidup mereka tidak bisa seperti manusia lain pada umumnya? Itulah yg menjadi misteri, dan akan terjawab (dengan tidak memuaskan) di akhir cerita.
Dari awal sampe pertengahan buku ini gak ada yg bisa dinikmati. Baru setelah itu ada hal yg menarik dikit, tapi abis itu balik bosen lagi. Sebenernya tema yg dibawakan bagus, tapi entah kenapa eksekusinya seperti ini.
SpoilerI'd already seen the film, so knew this would be a deep and heartaching read. This is honestly one of my favourite reads now, the friendships are loving, flawed - the usual envy and adoration so well written. The characters are complex and interesting. The topic is unnerving, it's so matter of fact and horrific, and you wonder how people justify it but they simply do, getting on with their lives.
It was like watching "The Island" from the periphery, if it was set 30 years earlier and you couldn't really see what's going on.