Tajna oca Browna

Otac Brown je izmišljeni lik, amaterski detektiv, kojega je u ranim 1900.-tima stvorio engleski romanopisac G. K. Chesterton.

Chesterton ga je, u širem smislu, utemeljio na ocu Johnu O'Connoru (1870.-1952.), župniku iz Bradforda, koji je bio uključen u Chestertonovo preobraćenje na katoličanstvo 1922. godine.

Lik oca Browna Chesterton je prikazao kao niskog, zdepastog rimokatoličkog svećenika, u bezobličnoj odjeći i s velikim kišobranom te tajanstvenim i uznemirujućim uvidom u ljudsku zloću. Prvi puta se pojavljuje u priči "Plavi križ" te se nastavlja pojavljivati kroz pet zbirki kratkih priča, a često mu u rješavanju zločina pomaže reformirani zločinac, g. Hercule Flambeau.

Za razliku od poznatijeg izmišljenog detektiva Sherlocka Holmesa, metode oca Browna više su intuitivne nego deduktivne. On svoju metodu objašnjava u "Tajni oca Browna" na sljedeći način: "Vidite, ja sâm sam ih sve ubio ... ja sam vrlo pažljivo planirao svaki od tih zločina. Dobro sam promislio kako bi se takva stvar mogla počiniti te na koji način i u kojem duhovnom stanju bi čovjek to doista i bio u stanju učiniti. A kada sam bio prilično siguran da se osjećam potpuno jednako kao ubojica, naravno da sam znao o kome se radi."

Brownove sposobnosti također su znatno oblikovane iskustvom koje je stekao kao svećenik i ispovjednik. U "Plavom križu", kada ga Flambeau, koji se prerušio u svećenika, upita kako je moguće da poznaje sve vrste zločinačkih „užasa“, otac Brown odgovara: "Nije li vam nikad palo na pamet , kako čovjek, koji ne radi gotovo ništa drugo osim što sluša o stvarnim ljudskim grijesima, ne može biti potpuno nesvjestan ljudske zloće?" Također navodi i razlog zbog kojega je znao da Flambeau nije stvarno bio svećenik: "Obrušili ste se na razum. To je loša teologija."

Priče u pravilu sadrže racionalno objašnjenje o tome tko je počinio zločin i kako je Brown to razriješio. On uvijek naglašava racionalnost; neke priče, poput "Čuda Mjesečevog srpa", "Psećeg proročanstva", "Prokletstva knjige" i "Bodeža s krilima", rugaju se likovima koji su u početku skeptični, a zatim postaju uvjereni u natprirodna objašnjenja nekih neobičnih pojava, dok otac Brown lako pronalazi posve jednostavna, prirodna objašnjenja. Zapravo, čini se da on predstavlja ideal pobožnog, a ipak prilično obrazovanog i "civiliziranog" svećenika. Uzrok tome može se naći u utjecaju rimokatoličke misli na Chestertona. Otac Brown je karakteristično ponizan, a obično je i prilično tih; kada ipak progovori, gotovo uvijek kaže nešto uistinu duboko. Iako je sklon rješavanju zločina smirenim i realističnim pristupom, on vjeruje u natprirodno kao vrhunski razlog svega što se događa.

Otac Brown bio je savršeno sredstvo za prenošenje Chestertonovog pogleda na svijet te je, od svih njegovih likova, možda i najbliži Chestertonovim vlastitim gledištima, ili barem posljedicama njegovih gledišta. Otac Brown rješava zločine strogim procesom rasuđivanja, uz veće zanimanje za duhovne i filozofske istine nego za znanstvene detalje, što ga praktički čini ravnopravnom protutežom Conan Doyleovog Sherlocka Holmesa, čije je priče Chesterton čitao. Seriju priča o ocu Brownu Chesterton je započeo pisati prije svog osobnog preobraćenja na rimokatoličku vjeru.

Knjiga je napisana i objavljena prvi puta 1927. godine pod nazivom The Secret of Father Brown.

Sadrži 10 kriminalističkih priča: Tajna oca Browna / Sudčevo ogledalo / Čovjek s dvije brade / Pjesma o letećim ribama / Glumac i alibi / Kako je nestao Vaudrey / Najgori zločin na svijetu / Crveni mjesec s planine Meru / Ožalošćeni markiz od Marne / Flambeauova tajna