Sloboda čitanja

Ako je dio hrvatskih pisaca imao nevolje zbog "iracionalizma", "nesvjesnog", Šoljan pripada onoj manjini koja je imala neprilike upravo zbog svojevrsne jasnoće, pa čak i direktnosti. (...)
Eseji su vrsta koju je Šoljan uvijek oblikovao prema onom određenju što ga daje s jedne strane tradicija hrvatskog eseja od Matoša do Ujevića, a s druge engleska književnost koja u eseju pokušava izmiriti privatnost s činjenicama koje obvezuju. Individualan u stilu i pristupu, Šoljan nikada nije zagovarao hirovitost nego postupnost, racionalnu uvjerljivost, pa čak i stanoviti redukcionistički shvaćen funkcionalizam. Nekoliko eseja o pjesnicima njegove generacije to najbolje potvrđuju svojim stilom i uvjerljivošću argumentacija. Duhovit, naoko nepretenciozan, Šoljan-esejist obvezuje ali ne prisiljuje. Naprotiv, nudi ruku posrednika, pouzdanu, no ne i suviše nametljivu pomoć.
Branimir Donat

(Tekst na koricama knjige.)