Svetinka

Roman Svetinka treći je dio Sebastijanovih priča: prva su dva satirični romani s ključem Ambra i Fukara. Njegova su lica izvedena uglavnom prema zbiljskim modelima, ali kako je riječ o ličnostima donekle prepoznatljivima isključivo u lokalnoj sredini u koju je smještena radnja (Zadar i okolica), ključ se gotovo i ne vidi. Iznimka su dva-tri lica o kojima pripovjedač Sebastijan govori i u prethodnim rimanima.
Tema je Svetinke progon vjere u poslijeratnoj Jugoslaviji. Radnja se zbiva neposredno poslije II. svetskog rata, s izletima u meduratno i ratno razdoblje. U središtu je naratorove istrage sudbina mlade žene Svetinke Grmuše iz Zadra (Arbanasi), koja se odgonetava na osnovi stvarnih i tobožnjih arhivskih dokumenata: partijskih i sudskih zapisnika, izjava, denuncijacija, tajnih izvještaja, novinskih članaka, fotografija...
Svetinka u Araličinu opusu ima posebno mjesto. Ne samo po tome što mu je glavni protagonist žena (žena je glavna junakinja i Asmodejeva šala), nego i po nježnom, iskrenom, sućutnom odnosu pripovjedača prema vlastitoj junakinji. O Svetinki pisac pripovijeda kao da pripovijeda o nekom najbližem, najvoljenijem ili o sebi samom.