Vidimo se tamo gore

Vidimo se tamo gore Pierrea Lemaitrea, francuskog pisca krimića koji se prije dvije godine prihvatio povijesne teme i za svoj izvrstan roman bio nagrađen Goncourtom. Trenutak je bio dobro izabran, jesen 2013., uoči obljetnice kad se cijeli svijet iznova zagledao u događaj kojim je započelo 20. stoljeće. Radnja se, doduše, ne odigrava početkom već krajem Prvog svjetskog rata, a vrti se oko malverzacija tijelima premi­ nulih i trgovanja osjećajem nacionalnog ponosa, no umjesto turobnog i mučnog dokumentrizma, Lemaitreov roman je vitalistička satira koja slavi stvaralačku maštu i njezinu sposobnost da nadjača fantome “nacije”, “ka­ pitala” i “plemenita roda”, makar u toj borbi bila zastrašujuće osakaćena.
Sve počinje u danima uoči primirja kad je na bojištu sudbina združila dvo­ jicu vojnika: Alberta Maillarda – koji je svjedočio ratnom zločinu častohlep­ nog natporučnika Henrija d’Aulnay Pradellea i zato zamalo izgubio život – te Edouarda Péricourta, mladića iz bogate obitelji koji mu je spasio život, ali je za to platio visoku cijenu. U prvoj godini poraća dva ratna druga, kao i mnogi veterani, tonu u bijedu i mor j, dok se Henri d’Aulnay Pradelle bogati na unosnom poslu opremanja vojnih groblja sanducima za ukop (koji baš i nisu izrađeni po mjeri) te oženivši Edouardovu sestru, ulazi u obitelj Péricourt. Ona, baš kao i otac koji ga nikad nije prihvatio, drži da je Edouard mrtav . . .
A Edouard, enfant terrible, umjetnik, podrugljivac, fantast i upropašten mladi život, snuje drugačiju vrstu prevare, takvu kojom će se narugati smrti i laž­ nim idolima koje nacija štuje umjesto života svog mladog pokoljenja. Prevara će biti uspješna, ali tko će uživati u milijunima franaka što će ih priskrbiti?
Ovim romanom Pierre Lemaitre dokazao je da nije samo briljantan au­ tor trilera na francuski način nego velik pisac koji slika povijesnu fresku žestokim bojama pripovjedajući o vremenu poslije Velikog rata, o zemlji što veliča poginule i rješava se živih što su joj na teret, o tragediji jedne izgubljene generacije – priču koja se ponavlja uvijek i svuda, ali je rijetko kad ispričana ovako dojmljivo i zabavno.