Bez kočnice

Život, blago rečeno, nije najjednostavniji kad si dijete sveučilišnih profesora opsjednutih karijerom i knjigama. Tome nimalo ne pomaže ni činjenica da su ti isti ti književnošću (pretjerano) nadahnuti roditelji nadjenuli ime Auden. S druge strane, kako joj mama uvijek kaže, ime Auden može joj poslužiti i poput testa lakmus papirom: tko iz njega ne uspije odgonetnuti aluziju, obično nije vrijedan njezine pažnje. Pitanje je samo, je li njezina briljantna majka znanstvenica baš uvijek u pravu.

Auden je oduvijek bila ono dobro dijete sa sjajnim ocjenama. Smireno je podnijela rastavu roditelja, nije pretjerano izlazila i nije divljala po tulumima. Jedino po čemu odskače od slike tinejdžerice pred kojom je blistava akademska budućnost i tko zna kakvi sve uspjesi, činjenica je da više ne spava. A noći znaju biti jako duge. Dotle njezin brat uživa na, čini se, beskonačnom putovanju po Europi i Aziji. Kad joj pošalje okvir za slike s potpisom NAJBOLJI TRENUCI, Auden shvaća da nema pojma što bi u njega stavila pa željna neke pustolovine odlazi od svoje (pre)savršene majke, k ocu, da s njim, svojom novom mladom maćehom i njihovom tek rođenom kćeri provede praznike u živopisnom priobalnom gradiću. Tijekom ljeta Auden će naučiti mnogo toga – što je prijateljstvo, što su razni oblici sestrinstva, kako se doista nositi s rastavom roditelja, ali i činjenicu da cure nisu nužno praznoglave ako vole ružičasto. S namjerom da se ozbiljno pripremi za fakultet i poveže s ocem, Auden će se naći u životu kakav on stvarno jest, jednom kad čovjek postane dovoljno hrabar i otpusti kočnice – životu koji dolazi sam od sebe, koji se ne može stalno kontrolirati, u kojem je normalno poljubiti jednog dečka, a željeti drugog.