Doktor Živago

Roman spada u tzv. žanr romana prostora i vremena budući da se njegovo zbivanje kreće u vremenu od 1903. do 1945. g. i to u prostoru od granice s Austro – Ugarskom preko Moskve do Urala i Dalekog istoka obuhvaćajući prijelomne trenutke u ruskoj povijesti prve polovice 20. stoljeća: revoluciju 1905, Prvi svjetski rat, revoluciju 1917, Građanski rat, uspostavu socijalističkog poretka te Drugi svjetski rat. U središtu romana je liječnik i pisac Jurij Živago , koji je intelektualno formiran u vrijeme pred prvu rusku revoluciju, kroz historijska zbivanja stihijom revolucije i snagom svoje fatalne ljubavi prema Larisi Antipovoj, a na kraju postaje osamljenik koji gine bespomoćno, ostavljajući za sobom tek pregršt pisama. Doktor Živago je jedna predivna priča epskog karaktera o vremenima raskošnih odora, plesova i aristokracije koje će pomesti vrijeme nesigurnosti, bijede i nestašice gdje se skupi namještaj trampi za komad ogrijeva koji će razlediti hladnu rusku zimu. Roman je to o ljubavi i sudbini, gdje se ponekad ispostavlja kako srce ostaje na jednoj strani, a razum i konvencije društva umotane u dužnost i obaveze nalažu posve drukčije ponašanje što jasno na kraju rezultira tragedijom za sve sudionike priče. Roman je to jedne nesigurne povijesti pune ideoloških prekretnica, mučno namještenih šutnji te golemih unutrašnjih te borbi za gole živote.
Pasternak je romanom zamislio široko rastvorenu sliku ruskoga društva od prvih godina dvadesetog stoljeća do njegove sredine, u kojoj se glavni likovi pojavljuju kao »dječaci i djevojčice« (prvotni naslov zamišljenog romana zastaloga na pripovijesti Djetinjstvo Ljuversove) da bi već u prvim sudarima s brutalnostima života i vlastitim bolnim sazrijevanjem doživjeli nemogućnost ozbiljenja svake ideje ili sna o mogućoj čistoći i sreći kao prostoru čovjekovog pojedinačnog prebivanja medu ljudima. Što je ruskom društvu u devetnaestom stoljeću bio Tolstojev Rat i mir, to je Pasternak priželjkivao svom romanu u dvadesetom stoljeću. S bitnom, svakako, ali nikako i jedinom razlikom u shvaćanju karaktera i smisla povijesti. Tolstoju su povijesna zbivanja materijal umjetničkog oblikovanja, dok su ona za Pasternaka prostor u kojemu se likovi kreću kao u teatru sjena. U Tolstoja likovi, bilo pojedinci, bilo kao masa, stvaraju povijest, a likovi Doktora Živaga nesigurni su pojedinci kojima stihijska povijesna zbivanja vitlaju bez mogućnosti da na događaje, pa onda i na svoje pojedinačne sudbine, osmišljeno utječu.