Posljednja bitka

U posljednjim danima Narnije, daleko gore na zapadu, iza Svjetiljkine pustare, a vrlo blizu Velikom vodopadu, živio jedan majmun. Bio je toliko star da se nitko više nije sjećao kad se doselio u te krajeve, a bio je najlukaviji, najružniji, najnaboraniji majmun kojega možete zamisliti, mao je malu kuću, sagrađenu od drveta i prekrivenu lišćem, visoko u rašljama jednog velikog stabla, a ime mu je bilo Trik. U tom je dijelu šume bilo vrlo malo Životinja Koje Govore, ljudi i patuljaka, no Trik je imao jednoga prijatelja i susjeda, magarca po imenu Smetenko. Barem su obojica govorila da su prijatelji, no prema tome kako su živjeli, mogli biste lako pomisliti da je Smetenko Triku više sluga negoli prijatelj. On je obavijao sav posao. Kada bi zajedno pošli na rijeku, Trik bi napunio vodom velike kožne mješi-ne, no Smetenko ih je nosio natrag. Kad bi im išta trebalo iz gradova nizvodno, Smetenko bi se spuštao onamo s praznim košarama na leđima, a vraćao se noseći pune i teške košare. A najbolje što bi Smetenko donio pojeo bi Trik, jer, kao što je Trik govorio: "Znaš, Smetenko, ja ne mogu jesti travu i ćičak kao ti, pa je zato pravedno da to nadoknadim na druge načine." A Smetenko bi uvijek odgovorio: "Naravno, Trik, naravno. Jasno mi je." Smetenko se nikad nije žalio, jer je znao da je Trik mnogo pametniji od njega, te je mislio da je od Trika vrlo ljubazno što se uopće druži s njim.....