Unutraježivotnja

UnutraJeŽivotinja ustvari u vrlo suženom tekstualnom prostoru daje beskrajne varijacije same sebe – iznosi se u raznim verzijama a da zapravo nijednu ne može izvesti do kraja. Ono što nas kao čitatelje „čuva“ od tekstom najavljenog uništenja, od apokalipse, linija je razgraničenja između beletristike i realnosti. Prijetnja nasiljem ne može se realizirati jer Životinja ne može nadići tekst – ne može iz njega izaći van. Pročitano nam ne može doslovno „otrgnuti uho“ ili rastrgati „njušku“, ali nasilje koje Životinja obećava svejedno zvuči jezivo i moguće. Upravo je tematiziranje te razlike, odnosno mogućnosti da se nasilje u svakom trenutku i u različitom obliku desi izvan književnosti, ono što Krasznahorkaiev tekst čini posebno vrijednim.