La viuda prenyada

Godina je 1970. i mladež zapadnog svijeta nalazi se na ekstatičnoj prekretnici: seksualna revolucija već je "u kući", ili barem naviruje s praga. No, kao i svako drugo oslobođenje, ni ovo ne dolazi bez muke te unutarnjih i vanjskih previranja – protagonisti se moraju suočiti s činjenicom da između njih i sadašnjosti stoji njihova vlastita povijest – trudna udovica.

Kao i u nekim prijašnjim Amisovim romanima, okvirni je pripovjedač alter ego, savjest glavnog protagonista, studenta engleske književnosti i amaterskog pjesnika Keitha Nearinga, koji s grupom pitoresknih prijatelja i znanaca provodi dugo, na više načina vruće ljeto u jednom toskanskom dvorcu. Keithov život pratimo sve do pozne dobi, ali gusta točka, vrijeme i mjesto gdje se sve preokrenulo, ostaje ta ljetna avantura, prepuštanje plimi promjene.

Duhovit i majstorski ispripovijedan, uz brdo aluzija na klasične narative – od Dekamerona i Šeherezade do Dickensa i sestara Brontë), ovaj je roman istinski spomenik jednoj generaciji i, općenito – mladosti.