සත්‍යාඳුර

''[...] Nije bilo potrebno da sastavljam roman po dnevniku. Roman sam već
napisao a da to nisam ni osjetio.

Taj roman bio je sam dnevnik, kako sam ga sastavljao iz dana u
dan, ne samo s malo događaja koji su se doista desili nego i događajima,
naročito, koji se uopće nisu desili, koje sam ja ili sanjao ili
izmislio i samo nabacio kao predpostavku.

Roman koji sam namjeravao napisati po dnevniku smatrao sam uvijek
da mora biti normalan roman, sa glavnim junakom koga predstavlja moja
ličnost i sa još drugim ličnostima. Ali moj dnevnik, koji je u stvari
bio već sasvim gotovo roman, imao je za glavnog junaka ne ličnost, već
literarnu bit, zapravo roman koji sam namjeravao napisati kasnije.

Roman je , uostalom, bio pravi protagonist dnevnika, a ne ja koji
sam ga pisao. A dnevnik je bio već gotov roman, jer ja nisam ispričao
svoju historiju, već historiju romana koji sam namjeravao pisati kasnije.'