Hvalospjev Leibowitzu

"Hvalospjev Leibowitzu" je čuveni post-apokaliptični roman američkog pisca Waltera M. Millera, prvi put objavljen 1960. godine. Dobitnik je prestižne književne nagrade Hugo i općenito se smatra jednim od najvažnijih i snažnijih klasika moderne literature.
Opuštajući i satiričan "Hvalospjev Leibowitzu" nudi provokativan pogled na postapokaliptičku budućnost. Radnja romana smještena je u rimokatoličkom samostanu u američkoj pustinji stoljećima nakon razornog nuklearnog rata koji je uništio cjelokupnu civilizaciju, pismenost i tehnički napredak. Uslijedilo je doba neznanja, nasilja i barbarizma te je svijet sada ruševina nalik na noćnu moru. Svjetlo u mraku su upravo redovnici iz imaginarnog reda sv. Leibowitza koji svojim otkrićima, predanošću znanosti te proučavanjem zapisa svoga utemeljitelja vrše misiju očuvanja ostataka kulture do dana kad vanjski svijet opet bude spreman za njih.
Millerovo književno remek-djelo svojom izuzetnošću i maštovitošću ostaje vječno svježe, posebice stoga što kroz zanimljivu radnju na duhovit način postavlja i danas aktualna pitanja o smislenosti napredovanja ljudske civilizacije te o opasnostima i devijacijama svijeta u kojem živimo.
Walter M. Miller, Jr. odrastao je na američkom Jugu, i uvršten u Zračne snage mjesec dana nakon Pearl Harbora. Najveći dio II. svjetskog rata proveo je kao radio operater i pripadnik topništva, sudjelujući u više od pedeset i pet borbenih misija, među njima i u kontroverznom uništenju benediktinske opatije u Monte Cassinu, najstarijeg samostana Zapadnog svijeta. Petnaest godina poslije napisao je "Hvalospjev Leibowitzu" .