Kako društva pamte

Ova knjiga se bavi pamćenjem kao društvenom a ne kao individualnom moći, i objašnjava kako se nezabeležene prakse prenose u tradiciji i kao tradicija. Većina studija o pamćenju kao kulturnoj sposobnosti usredsređuje se na pisano prenošenje sećanja. Konerton, naprotiv, posvećuje pažnju inkorporativnim praksama, te preispituje danas vladajuću ideju da se literarni tekst može shvatiti kao metafora za društvene prakse uopšte. Autor nastoji da pokaže da se slike prošlosti i zapamćeno znanje o prošlosti prenose i čuvaju ritualnim izvođenjima, i da je performativno pamćenje telesno: tako se telesno društveno pamćenje kao suštinski ali dosad uglavnom zanemarivan aspekt društvenog pamćenja našlo u središtu ove studije.