Детали книги
Описание
Šimura-san živi sam u tihoj kući koja gleda na zaliv i brodogradilište Nagasakija. Taj sasvim običan čovek svakoga jutra odlazi na posao u gradsku meteorološku stanicu proklinjući zričanje zrikavaca, ručava sam i rano se vraća u svoj dom u kom vlada red i odmerenost. Ipak, on počinje pedantno da popisuje količinu namirnica u svojim kuhinjskim plakarima i proverava nivo pića u frižideru. Jer, u tome svetu u kojem ništa nepredviđeno ne može da se desi, nešto nije u redu.
„Kao što ću saznati kasnije, kad mi bude telefonirao jedan inspektor,agenti su na mojoj kući zatekli zaključana vrata. Nijedan prozor nije bio otvoren, što ih je začudilo. Pošto su obili bravu, još su se više začudili kad unutra nisu uhvatili nikoga. A sve je bilo zatvoreno. Verujući da je posredi neko zavitlavanje, zamalo nisu odmah otišli. Taj što je smislio tu šalu skupo bi platio, gospodine Šimura, naglasio mi je. Da umire savest, ipak, pretražili su svaku odaju. I tek u poslednjoj, u sobi sa tatamijima...“
Ovaj roman je inspirisan istinitim događajem, a pisac je od jedne male novinske vesti uspeo da, umnožavanjem glasova, saopšti razmišljanja o Japanu, starosti, usamljenosti, položaju žena u njemu. Na samom rubu stvarnosti, ovaj roman nas poziva da preispitamo međuljudske odnose u savremenim društvima.
Prevela s francuskog Jelena Stakić
Обзоры
Посмотреть всеIt's a good concept for a story, but it didn't go in any meaningful direction. Written in French, translated to English and set in Japan, so it has some strange ideas.While I'm no expert in Japanese culture, this book had an underlying feeling that the author wasn't either and seems to be packed with clichés about Japanese life. It has a bunch of surface level criticisms of capitalism but then throws a curveball at the end where the female character, who was established to have lost her job, was a militant drug addict in a past life, which ads literally nothing to the story. This basically undermines the criticism of capitalism by giving her a moral failing that justifies her homelessness. The ultimate twist that the house was her childhood home would have worked if there was an enduring mystery about how she got into the house in the first place, but the door was unlocked so it doesn't matter and it comes across as sappy. Also, in Engish, it's the "uncanny valley," not "mysterious valley."