Plima

Adam nikako ne može zaboraviti noć kad je njegova djevojka Mitzi poginula. Još uvijek ima noćne more, sanja krv, njezino mrtvo tijelo u moru… On je spasilac i trebao bi spašavati živote – ali nju ne može spasiti. Svake noći, iznova i iznova, taj isti san zbog kojeg se budi vrišteći. Ali sad se čini kao da sanja i dok je budan. Mitzi ga proganja i danju i noću. Zna da je to nemoguće ali ona se čini tako stvarnom, njezino je lice točno onakvo kakvim ga pamti. Što želi od njega? Zašto ga neće ostaviti na miru? Zar ne zna da ju je pokušao spasiti, zar ne zna da je učinio sve što je mogao?