Čovječuljak

Za knjigu Čovečuljak, Prokopiev je 2011. godine dobio međunarodnu nagradu Balkanika.

To znači da nama, koji (terminologijom Petra Pana) nismo baš uvijek sposobni za sretne misli, donosi prah za letenje, da nam posluži dok ih u sebi ne pronađemo.
Strogo znanstvenim rječnikom: letenje, ili barem lebdenje te pocupkivanje odraslih česte su nuspojave čitanja Prokopievljevih bajki.
Takva je efekta autor, čini se, svjestan, čak bi se moglo reći da mu je neskrivena namjera postići ga u svih svojih osamnaest tekstova.
Jer, bilo da se u njima bavi književnim klasicima ili narodnim pričama, bilo da se prikrada mitovima ili urbanim legendama, autorovim šetnjama od Nigdjezemske do Ovdjezemske cilj je samo jedno (a to su dvije stvari): zbuniti nas, začuditi i nasmijati.
Naravno, i oduševiti. Dakako, i natjerati da stare priče čitamo drugačije. Naposljetku, ukratko i nimalo nevažno: ovakve kakvi jesmo unaprijediti nas u djecu!