Kapi za oči

Ustrajni borac za vlastitu nepripadnost pjesničkom cehu, ironični komentator bilo kakvoga svrstavanja među liričare i elegičare oficijelnoga tipa, Arsen Dedić je pripremio još jednu od svojih mnogobrojnih zbirki stihova, svezaka pjesama, knjiga lirike. Ni ovom zgodom nije mogao propustiti da ležerno ne iskaže svoju nelagodu žanrovskog uklapanja, svoj podsmijeh prema namjeri da ga se čvrsto svrsta u rezervat pjesništva, svoju porugu ili parodiranje postupka disciplinarne klasifikacije, što je nedvojbeno osjeća kao ograničavanje slobode, stavljanje u ladice i lance, oduzimanje daha.

Najnovije ukoričavanje, okupljanje novijih stihova u izazovnu „Kapi za oči“, pruža značajnu mogućnost lijepoga susreta s Dedićevim kreativnim iskustvima, kao šansu da njegove riječi primimo u punom opsegu njihova dometa i značenja. Čitanje vraća pjesmama receptivne raspone znatno šire od jednokratnoga primanja na koncertu i ploči, a osim toga daje cjelini pečat individualnog uloga. Nema dvojbe da nam se Dedić ovoga puta predstavlja na razini osjetljivoga društveno kritičkoga seizmografa, na postamentu stečena ugleda u drugim disciplinama.