Kratki rezovi

Raymond Carver je pisac lokalnih, jasno naznačenih ambijenata, malih i čmernih gradova do kojih nikada nećemo stići, ali nam se ipak čine nekako poznatim. Možda ih znamo iz filmova, a možda smo ih nekako doživjeli, iako u njima nismo bili. Ta jasna ambijentiranost, to potpuno svođenje ljudske tragedije na jedno određeno mjesto koje nikako ne može biti neko drugo, na jednu ulicu, jedan bar i jedan iznajmljeni proleterski stan, važan je element Carverove pripovjedačke magije. A možda i nekakva pouka piscima za koje se govori da je na njih utjecalo čitanje njegovih priča.

U doba kada je Robert Altman snimio Kratke rezove, Carver je bio na vrhuncima svoje planetarne popularnosti, a u nas je rat došao svome kraju. U tom ratu je, većinom, sudjelovala i ginula generacija rođena između 1960. i 1970. Među mrtvim vojnicima bilo je onih koji su voljeli Raymonda Carvera. Poznavao sam jednog. Poginuo je u rovu kod ulaza u grad.