Privatna stvar

Kroz lik novinara Viktora, koji je opterećen problemima na poslu, bračnim nesuglasicama i teškoćama u komunikaciji, autor dočarava što je u komunističkom društvu proživljavao intelektualac koji je branio svoje pravo na individualnost, a svoju misaonu i etičku poziciju želio zadržati privatnom stvari, a ne učiniti je predmetom i ciljem društvenoga angažmana. Njegovi su glavni oponenti primitivni urednik Barjaktarević i "asketski intelektualac" Bućo, koji svoju privatnu stvar žele nametnuti kao opću sudbinu. Smisaonu jezgru ovoga refleksivnog romana ne čine toliko životne situacije u kojima se zatiče Viktor, koliko njegovi dijalozi s Barjaktarevićem i Bućom. Viktor dosljedno brani svoje pravo na osjećaj potisnutosti, neprilagođenost i nonkonformizam, uz rizik da postane izopćenikom.