Book Details
Format
Paperback
Pages
292
Language
English
Published
Jan 1, 2013
Publisher
Zardoz
Description
Problemi sa zbirkama priča čiji segmenti nastaju u dužem vremenskom periodu u najmanju ruku su dvojaki: prvi su vezani za unutrašnju bliskost/jedinstvo segmenata, a drugi za odnos zbirke, u trenutku njene pojave, prema trenutnim književno-žanrovskim kretanjima. Ursula Legvin se suočila sa oba problema u svojoj knjizi „Ruža kompasa“, originalno objavljenoj 1982. godine, jer su njenih 20 novela i priča nastale (a neke čak i bile objavljene u SF periodici) 70-tih godina. Izuzetno dobrim naslovom knjige koji, kako autorka u predgovoru kaže, podrazumeva kretanje u svim vremensko/prostornim pravcima, Legvinova je pokušala (i ostvarila) svojevrsni okvir bez rama za svoju knjigu u kojoj je kohezija postignuta povezivanjem priča slične tematike u celine/smerove te provlačenjem poneke sličice kroz priče iz različitih odeljaka. Neke proze ipak se nisu dale svrstati izdvajajući se svojim humorom - netipičnim za Legvinovu - odnosno nepripadanjem nijednom od žanrova koje autorka piše. Osnovna sila koja sve segmente knjige drži na okupu je prevashodna zaokupljenost sudbinom junaka što je, u krajnjem, credočitave umetničke prakse Ursule Legvin. Bez obzira da li je u pitanju minijatura ili novela, stroga žanrovska priča ili ona koja je uronjena u književnu maticu, autorka (sem u retkim izuzecima) ne odstupa od realističko-deterministički-psihološkog postupka građenja likova. Čak i priče smeštene u metafizički ili bajkoliki milje utemeljene su u realizam postupkom koji bi se, najjednostavnije, odredio kao 'uobičajavanje neobičnog' (za razliku od obrnutog postupka - 'oneobičavanje običnog' - što je jedna od tendencija književnosti glavnog toka) i koji rezultira uverljivošću, tako bitnom za SF kao žanr koji u sebi pokušava da spoji realizam i fantastiku.
Genres
Science Fiction