Sabrane pjesme

Nema danas sumnje među znalcima da je Slamnigovo pjesništvo jedno od ključnih mjesta u posljednjih pola stoljeća hrvatske poezije, jedan od onih stožera oko kojih se okreće galaksija obnoviteljskih, kozmopolitskih i modernih usmjerenja suvremenih hrvatskih pjesnika. Rasadnička uloga njegove neiscrpne invencije, raznovrsnih pjesničkih istraživanja, pokusa i izleta, ne može se više previdjeti. Nećemo reći da on ima oponašatelja, jer su njegov osobni idiom i disciplina njegove mašte neoponašljivi. Za razliku od Mihalića koji je gotovo simultan izlegao brojne imitatore, koje je već sada nadživio, Slamnig je prikupio brojne učenike koji čak i njegove rubne poticaje - osobito one tehničke naravi - razrađuju na cijele zbirke, pa i pretvaraju u osobne programe. Tome se može dodati i ovo: unatoč internacionalnim i modernim koordinatama u kojima se suvereno smješta njegovo pjesništvo, Slamnig je i jedan od »najhrvatskijih« naših pjesnika - koliko god se mnogi drugi proklamativno zaklinjali u nacionalni program - po istinskom usvajanju, integriranju i obnovi hrvatske, kako visoke tako i pučke, književne tradicije u suvremeni kontekst svog pjesničkog jezika.