Zlatno tele

Stvaralačka simbioza između Ilje Amoldoviča Iljfa i Evgenija Petroviča Katajeva (Petrova), koja je započela godine 1930. romanom »Dvanaest stolica«, nesumnjivo je jedna od najuspješnijih u čitavoj svjetskoj literaturi.
Već njihov prvi roman naišao je na izvrstan prijem kritike i još bolji odaziv kod čitalačke publike, što ih je potaklo da doživljaje i pustolovine svog junaka Ostapa Bendera nastave u novom romanu.
Tako je tri godine kasnije (1933) izašlo prvo izdanje »Zlatnog teleta«, van svake sumnje najboljeg humorističkog romana poslijeratne sovjetske književnosti, romana koji je već u predratnim godinama preveden na gotovo sve svjetske jezike, među ostalim i na srpsko-hrvatski.
Danas vjerojatno nema nijedne zemlje u kojoj čitaoci ne bi mogli da čitaju na svom jeziku pustolovine »velikog kombinatora« Ostapa Bendera koji s parolom »Ideje naše, benzin vaš« u vremenu kad je u novom, socijalističkom društvu Sovjetskog Saveza definitivno likvidiran kapitalizam juri s jednog kraja zemlje na drugi u trci za ogromnim bogatstvom koje se krije kod nekog potajnog bogataša-špekulanta.
Tako je Ostap Bender, taj inteligentni i dovitljivi pustolov pun često nevjerojatnih ideja, koji u svakom trenutku zna iskoristiti slabosti ljudi i društva, a u prvom redu ljudsku naivnost i neelastičnost birokracije, postaje klasičan lik, kao što je i sam roman »Zlatno tele« postalo klasično djelo — roman bez kojega se ne može ni zamisliti ijedna ozbiljnija biblioteka humorističkih klasika.
Često uspoređivani s Mark Twainom, zbog intenziteta i iskričavosti njihova humora koji u krajnjoj liniji uvijek zrači nekim optimizmom, Iljf i Petrov svojim su »Zlatnim teletom« doista stvorili djelo koje svojim iskrenim, kondenziranim i neobuzdanim smijehom neodoljivo osvaja čitaoca i koje se, s jednakim uživanjem, može uvijek iznova čitati.