Zov tame

Roman Danijela Šaha "Zov tame" drugo je prozno djelo ovog autora, koje se tematski, žanrovski i stilski naslanja na sadržaj njegovog prvog romana "Crni zid" (2004.). Dok je u prvom romanu kombinirajući žanrove apokaliptične znanstvene fantastike i "dark fantasyja" opisao sraz humanog i nadnaravnog u nadolazećoj Apokalipsi i nastojanjima njenog osujećenja, drugi Šahov roman žanrovski je čvršci i odredeniji.

"Zov tame" je postapokaliptični roman s elementima distopije, žanra koji vuče sjajnu tradiciju još od Vernea, Zamjatina, Huxleya, i naravno Orwella, ali neumorno opstaje i u današnjici, služeći kao izazovan i neiscrpan obrazac za autorsko poigravanje mogućnostima što ih pruža vječna tema borbe dobra i zla.

Apokaliptična borba začeta u "Crnom zidu", u "Zovu tame" je tek davno sjećanje porobljenog čovječanstva, nada da će ljudska zajednica u borbi protiv zla izboriti pobjedu u ovom drugom romanu potisnuta je na rubove svijesti preživjelih članova ljudske zajednice. Njihova najveća briga više nije kako se osloboditi, jer totalitarni režim svoju nesavladivost osigurava spregom visokosofisticirane tehnologije i nadnaravnih sila, već kako u neljudskim uvjetima ropskoga života očuvati humanost i ljudsko dostojanstvo, a to je iskonsko i temeljno pitanje znanstvene fantastike kao umjetničke književnosti.

Roman "Zov tame" Danijela Šaha unosi mnogo tematskih novina u hrvatsku znanstvenu fantastiku, a uspjelom kombinacijom žanra i subtematskih konotacija značajan je prinos i ukupnoj produkciji nove hrvatske književnosti.